Della Cecilly.

Sjedila sam u svojoj sobi i šivala haljinicu. Zapravo, prilično mi se sviđala. Bila je kratka, do ispod koljena, i one predivne nijanse crvenog vina. Gornji dio haljine djelovao je poput korzeta, ali samo izvana. Donji dio bio je lagan, i nježno je padao preko drška stalka na kojem je haljina stajala.

Još malo i bila sam gotova. Smiješak mi je preletio preko usana. Bila sam ponosna. Najbolja haljina koju sam ikada sašila.


Nekoliko sam minuta stajala i gledala u prazno. Ovo je bio jedan od onih dana kad mi se stvarno ne da samo ljenčariti. Htjela sam se uposliti, napraviti nešto korisno, nešto dobro.

Mama i tata otišli su na poslovni ručak. Ovaj put bez mene i Jeyne, što je moram priznati, pravo olakšanje. Moj tata je vlasnik svoje agencije za nekretnine u Londonu, a sad je u razdoblju poslovnog procvjetavanja. Moja mama, ugledna psihologinja, gotovo uvijek ga prati na dogovorima. Lijepa je, relativno mlada (rodila je mene sa osamnaest godina, znači sad ima 34 godine), pametna i duhovita. Ne bih se čudila da je ona zaslužna za neke od poslovnih dogovora mog oca.

Njih dvoje se po svemu podudaraju. Po imenima (Adamo i Astrid), po visini (moja mama je točno deset centimetara niža od njega, pa kad obuče potpetice izgledaju gotovo jednake visine), mislim da im se čak i horoskopski znakovi slažu (mama je škorpion, a tata riba, navodno je to savršeni spoj), a i u izgledu se savršeno nadopunjavaju i kontriraju. Mama je plavokosa i zelenooka, a tata kestenjaste kose i plavih očiju.

Čak su i njihovi geni dobro putovali. Tako je moja sestra, Jeyne, ista mama. Osim očiju, Jeyne ima plave oči. A ja sam isti tata (onoliko koliko to kćer može biti). Naslijedila sam smeđu kosu, plavkaste oči i većinu crta lica.

Čovjek nikada ne bi pomislio da su Tandemnovi zapravo čarobnjačka obitelj.

Nemam pojma zašto živimo kao bezjaci. Moj tata, Adamo Tandemn, potomak je duge i čistokrvne čarobnjačke loze. Iako, jedina koju od njegove strane obitelji poznajem je teta Adelaide, i rijetko ju vidim. Ne vidimo se čak ni svakog Božića. Navodno je jako zaposlena žena, i nema vremena.

Astrid Tandemn, moja mama, je izrazito vješta i pametna vještica. Govori se da je to naslijedila od svog oca, Adhemara, ravnatelja male privatne čarobnjačke škole na Islandu. Male i privatne, da, ali neki od najuglednijih čarobnjaka današnjice školovali su se upravo tamo.

U svakom slučaju, moji su roditelji jednako ugledni u bezjačkom i čarobnjačkom svijetu. Sve te haljine koje šivam na kraju i iskoristim; za razne večere, zabave, domjenke i ostalo. U oba svijeta.


Inače, obožavam šivati. Ujak Marvin, mamin brat, bio je naš prvi susjed. Prije, dok smo još živjeli u Sienni (Italija), toskanskom gradiću gdje smo se ja i Jeyne rodile (doduše, Jeyne dvije godine poslije mene). Kad sam napunila tri godine, preselili smo se u London.

Ujak Marvin je bio krojač. I to kakav! Radio je haljine za profinjene dame, odjela za uglednu gospodu. Bio je stvarno sjajan. Imao je i dućan u Zakutnoj ulici. Ne sjećam se kako se zvao.

Obožavala sam njegov posao. Sa sedam godina, dopustio mi je da primim iglu u ruke i napravim svoj prvi šav na tkanini ikada. Malo pomalo, od prišivanja otpalih gumbića došla sam i do šivanja svoje prve haljine. Bila je nježnozelene boje, s izvezenim ružicama na suknji.

Od tada šivam, dizajniram, krojim, mjerim. Obožavam to. Zapravo, sanjam o otvaranju vlastita dućana. To sam i rekla ravnateljici Mcgonagall prošle godine, na profesionalnoj orijentaciji. Da nije znala koliko sam stvarno dobra u tome (a znala je, jer je na jednom domjenku vidjela moje kreacije na mojoj mami, sestri i meni) vjerojatno bi mi rekla da ganjam san.

Umjesto toga, samo mi se nasmiješila.

* * *

Znam da je post dosadan, bezvezan i glup. Ovo mi je prvi pokušaj pisanja ovako nečeg. I prilično sam glupa u svemu tome, tako da... Ne zamjerite. Ali imam blagi osjećaj da će ovakvi postovi prevladavati sljedećih par dana. Tjedana.

Ovako. Likovi... Ne znam hoću li ih primati. Znam neke likove koje bih rado htjela vidjeti u priči... Ali, ne znam. Linkove, čitatelje i prijatelje primam. :)

Pusa. :)